Nevenko Herceg (1964.) – predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i športski djelatnik

Gimnaziju je završio u Ljubuškom (1983). Diplomirao je na Univerzitetu u Sarajevu 1989. godine, gdje je i magistrirao 2001. godine iz područja fitomedicine, a doktorsku je disertaciju obranio 2003. godine na Sveučilišta u Mostaru. U zvanje docenta izabran je 2004., a 2007. godine u zvanje izvanrednog i 2014. godine redovitog sveučilišnog profesora. Do sredine 1992. radio je na Univerzitetu u Sarajevu, nakon čega se više angažira u javnom životu. Od 1998. predaje na Sveučilištu u Mostaru na prediplomskom, diplomskom i poslijediplomskom doktorskom studiju, gdje je i član Upravnog vijeća. Predavač je i na Sveučilištu i Veleučilištu VERN u Zagrebu. Na Sveučilištu u Mostaru aktivno je sudjelovao u implementaciji Bolonjskog procesa, od dodiplomskog do poslijediplomskog doktorskog studija, a jedan je od inicijatora pokretanja novog Studija turizma i okoliša i Instituta za turizam i okoliš. Stručno je usavršavan prošao kroz programe edukacije u SAD-u (1996., program USAID) i Velikoj Britaniji (1999., program USAID).

Autor i koautor je više knjiga, udžbenika i monografija. Objavio je više od devedeset znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima, te je urednik većeg broja zbornika, monografija, priručnika i časopisa. Inicijator je, organizator i sudionik brojnih međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih konferencija, konvencija, simpozija, skupova i studija, te pokretač i realizator brojnih projekata.
Pozornost u akademskoj i stručnoj zajednici privukao je 2013. nakon objave sveučilišnog udžbenika Okoliš i održivi razvoj. Član je Savjeta časopisa Suvremena pitanja i Znanstvenog savjeta Mostariensia – Časopis za humanističke znanosti Sveučilišta u Mostaru.
Član je upravnih odbora i uredništava „Fondeko svijet“, Znanstveno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji i „Turizam BiH“, Časopis za turizam i kulturu življenja.

Od sredine 1992. godine se više angažira u javnom životu i obnaša više dužnosti u izvršnim, zakonodavnim i političkim tijelima vlasti: tajnik i doministar u Vladi HR Herceg-Bosne (1992-95), zastupnik Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH (2000-03), savjetnik za gospodarstvo u Predsjedništvu BiH (2003-06), glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH (2006-07), te Federalni ministar okoliša i turizma (2007-11). Od 2013. godine obnaša dužnost predsjednika Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Početkom 2015. imenovan je za mandatara, a od 23. rujna 2015. za predsjednika Vlade Hercegovačko-neretvanske županije.

Aktivan je športski djelatnik, bio je član Olimpijskog odbora BiH, predsjednik Rukometnog saveza BiH (u čijem mandatu se izborna vrsta BiH prvi put plasirala na Svjetsko rukometno prvenstvo u Quatar 2015.) te predsjednik HRK „Izviđač“ iz Ljubuškog (polufinalist europskog kupa EHF). U prošlom sazivu bio je član Vijeća za šport Vijeća ministara BiH (po prijedlogu OO). Bio je aktivni sudionik procesa reintegriranja i ustroja športskih organizacija u BiH, član skupine (imenovane od Predsjedništva BiH) u sklopu razgovora pri Međunarodnom olimpijskom odboru (Lozana, 1999.godine). Bio je član Organizacijskog odbora i Žirija izbora najboljih športaša u Bosni i Hercegovini.

Član je Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH i stručni suradnik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH. Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih priznanja, a među njima i Zlatna povelja humanizma desetljeća dodijeljena od Međunarodne lige humanista (1994). Nagrade Europske fondacije turističkih novinara Povelja F.E.S.T. 2008 koja se dodjeljuje za osobite zasluge za razvoj turizma. Zlatnom turističkom ružom i Zlatnom turističkom krunom nagrađen je od bosanskohercegovački turistički djelatnika za izuzetan doprinos razvoju i promociji bosanskohercegovačkog turizma (2009. i 2010.). Plaketa Općinskog vijeća Ljubuški za iznimne zasluge u promicanju ugleda i imena Ljubuškog. Dobitnik je odličja Red hrvatskog pletera i Spomenice domovinske zahvalnosti Republike Hrvatske

Zdenko Herceg (1963.) – molekularni biolog i genetičar

Doktor Zdenko Herceg molekularni je biolog i genetičar na Međunarodnom institutu za istraživanje raka u Lyonu, gdje vodi laboratorij za epigenetiku te Odjel za molekularne mehanizme razvoja karcinoma.

Međunarodni institut za istraživanje raka specijalizirani je ogranak Svjetske zdravstvene organizacije. Više od stotinu znanstvenih radova u uglednim svjetskim časopisima te brojna istraživanja i međunarodni projekti upravo na istraživanju karcinoma dio su životopisa doktora Herceg koji mu daju izniman legitimitet da upozori na, kako kaže, zbunjujuće poruke iz istraživanja iz Baltimorea objavljenog u časopisu Science.

Ante Primorac (1966. – 1994.) – brigadir iz Domovinskog rata

Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje dijece, u obitelji od oca (pok.)Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Ante je rastao u okruženju gdje se živilo skromno, ali pošteno i ponosno. Na samom početku Domovinskog rata,  kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je odmah stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice – pukovnije “Kralj Tomislav”, legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a “Ludvig Pavlović”. Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu i otišao ponovo braniti rodnu grudu. Mi koji smo ga viđali u tom periodu, itekako možemo pretpostaviti koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu, i svoje suborce, trebalo Anti da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik. Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, veliki ratnik i zapovjednik, bio je VELIKI, VELIKI  ČOVJEK
– Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe „Ludviga Pavlovića“, poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela “Adria ski”.

– S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda. Uz besprijekoran ratni put, Ante  će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu.

– O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području,  jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni “jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost”.

– Bilo bi mi drago da ovaj dan, bude i dan okupljanja naših Kaščana i svih naših i Antinih prijatelja. Znam da bi Ante to volio, a on nas je toliko zadužio, jer je za nas sve i našu Domovinu, dao sve što je imao, a to je svoj život.

– Počivaj u miru Božijem, na zemlji hrvatskoj, kaščanskoj, u našem malenom brdovitom, ali zbog dobrote svojih ljudi toliko pitomom, Kašču, do naše rodbine i prijatelja.

Do susreta u vječnosti dragi moj prijatelju i NEKA TI JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA ZA KOJU SI ŽIVOT DAO!

Dragan Primorac (1965.) – liječnik, genetičar i političar

Dragan Primorac hrvatski je liječnik (pedijatar), forenzičar, genetičar i političar. Dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta u Vladi Republike Hrvatske obnašao je od 2003-2009. godine. Dragan Primorac, prvi je hrvatski ministar odgovoran za rad cijele vertikale sustava obrazovanja (predškolski odgoj, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), znanosti i sporta (do njegovog mandata tu su dužnost odvojeno obnašala dva ministra: ministar prosvjete i sporta te ministar znanosti i tehnologija). Prema anketi International Republican Institute od 1.10.2007. godine ocijenjen je najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske.

Jedan je od utemeljitelja forenzičke DNA analize u Hrvatskoj i među prvim znanstvenicima u svijetu koji su primijenili DNA analizu u svrhu identifikacija žrtava rata pronađenih u masovnim grobnicama. Profesor je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, doktorskom Studiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te „adjunct“ profesor na američkom Sveučilištu Penn State. Suosnivač je i zamjenik voditelja Sveučilišnog studijskog Centra za forenzičke znanosti u Splitu te suosnivač prestižne međunarodne znanstvene organizacije The International Society for Applied Biological Sciences (ISABS), čiji se skupovi svake dvije godine održavaju u Hrvatskoj. Autor je više od stotinu znanstvenih radova i kongresnih priopćenja iz područja forenzičkih znanosti, populacijske genetike, podrijetla naroda, kliničke medicine te molekularne genetike od kojih je 50-ak zastupljeno u CC-u i SCI-u. Do sada je citiran više od 1000 puta. Autor je i niza stručnih i nastavnih knjiga u RH i SAD-u, a napisao je više radova o obrazovnoj i znanstvenoj politici među kojima su radovi objavljeni u uglednim časopisima EMBO Reports i Science. Dobitnik 20-tak domaćih i međunarodnih nagrada. O rezultatima njegovog rada i rada njegovog tima objavljivani su tekstovi u najprestižnijim znanstvenim časopisima JAMA, Science, The Lancet te tiskovinama poput New York Times, USA Today, Chicago Tribune, Hartford Courant itd.

* Otac pok. Marinko Primorac i majka Dragica Primorac (rođ. Tolj) su rođeni u Kašču.

Jure Primorac (Kašče, Ljubuški 7. travnja 1912. –  29. rujna 2002.), pjesnik.

Hrvatski pjesnik, koji je nakon drugog svjetskog rata sa obitelji iz svoga Kašča preselio u Slatini gdje je živio i radio do svoje smrti.
Ulica u kojoj je živo u Slatini nazvana je Primorska. Svoje Kašče, gdje je proveo mladost nikada nije zaboravio.

Luka Vukojević (Šipovača, Ljubuški 7. listopada 1955. – 24. lipnja 2011.), hrvatski je jezikoslovac i kroatist.

Rodio se je 7. listopada 1955. u Šipovači, u ljubuškoj općini. Ondje je pohađao osnovnu školu. U Osijeku je radio na Pedagoškome fakultetu od 1980. do 1987. godine. Ondje je magistrirao 1985. godine na temi Lingvometodički pristup nezavisnosloženoj rečenici. Potom je otišao raditi u Francusku, u Toulouse, gdje je radio na tamošnjem sveučilištu kao lektor hrvatskoga jezika od 1987. do 1991. godine. Nakon toga se je vratio u Hrvatsku, gdje je od 1991. godine do umirovljenja radio na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Doktorirao na 2005. temom Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. Na poslovima jezičnog normiranja surađivao je i sa Zavodom za norme te uvelike pridonio uređivanju nazivlja određenih struka i područja.

Napisao je brojne stručne članke iz područja standardologije i sintakse. Napisao je najveći dio najopsežnijega hrvatskog jezičnog priručnika – djela Hrvatski jezični savjetnik iz 1999. gdine. Jednim je od autora knjige Jezični savjeti iz 2010. godine.

Njegov veliki doprinos u Hrvatskome jezičnom savjetniku pridonio je tome da je jedan od najcitiranijih kroatista.

Veljko Vukojević “Vešo” (1963.) – pjesnik, osnivač i frontmen benda “Šuplja Stina”